Mnastir Kumanica
Manastir Kumanica se nalazi između Prijepolja i Bijelog Polja, 13 km od Brodareva. Nalazi se u selu Vrbnica u dolini reke Lim uz samu železničku prugu i magistralni put, na granici Srbije i Crne Gore. Dugo vremena je bio razrušen i napušten. Obnovljen je i osvećen 12. novembra 2000. godine.
Prvo pisano pominjanje manastira vezuje se za 1514. godinu. U ruševinama su sačuvani delovi ploča za koje se pouzdano tvrdi da potiču iz razdoblja od kraja 13. do sredine 15. veka, ali je prostor na severnoj strani manastira uništen pri gradnji železnice, pa je pouzdanije datovanje prvobitne crkve onemogućeno. Pretpostavlja se da je zlatno doba života manastira bilo u drugoj polovini 16. i tokom 17. veka. Pretpostavlja se takođe da je manastir doživeo urušavanje i zapuštenje u drugoj polovini 18. veka.Aleksandar Deroko je 1926. godine zatekao manastirsku crkvu u ruševinama. Tada su izvršena prva snimanja i napravljen je crtež osnove crkve, a kasnije je (1933. godine) dopunio Đorđe Bošković, pretpostavljajući da crkva potiče iz 16-17 veka.Projektom pruge Beograd-Bar je trebalo da trasa pruge ide preko dela manastira, ali je ipak prilagođenjem pomeren potporni zid na 5 metara od crkve. Tokom 1971. godine je izvršeno čišćenje, iskopavanje i delimična obnova.Posvećen je Svetom arhistratigu Gavrilu. U njemu se čuvaju mošti Svetog Grigorija Kumaničkog. Nepoznato je ko je bio Grigorije, sem da se u jednom zapisu pominje kao „srpski prosvetitelj i bivši arhiepiskop“, pa čak da potiče „od svete i bogoizabrane loze Nemanjića“. Ovo nije moguće istoriografski potvrditi i veruje se da je odraz legende.Obnovljen je i rekonstruisan 2000. godine. U vreme letnjeg sabora, u okviru manastirske slave 26. jula, u njemu se okupi na desetine hiljada vernika, a veoma je cenjen i među vernicima ostalih veroispovesti.Poreklo imena manastira nije najjasnije. Prema nekima potiče od monaha pobeglih iz Kumanova, dok je Deroko smatrao da potiče od imena Kumanaca, Bugara. Međutim, najrasprostranjenije je mišljenje da je ovaj toponim vezan za vlastelinsku porodicu Kumanci ili Kumaničići, koja je poticala iz ovih krajeva, a kasnije se pominju u oblasti Rudnika.
Prvo pisano pominjanje manastira vezuje se za 1514. godinu. U ruševinama su sačuvani delovi ploča za koje se pouzdano tvrdi da potiču iz razdoblja od kraja 13. do sredine 15. veka, ali je prostor na severnoj strani manastira uništen pri gradnji železnice, pa je pouzdanije datovanje prvobitne crkve onemogućeno. Pretpostavlja se da je zlatno doba života manastira bilo u drugoj polovini 16. i tokom 17. veka. Pretpostavlja se takođe da je manastir doživeo urušavanje i zapuštenje u drugoj polovini 18. veka.Aleksandar Deroko je 1926. godine zatekao manastirsku crkvu u ruševinama. Tada su izvršena prva snimanja i napravljen je crtež osnove crkve, a kasnije je (1933. godine) dopunio Đorđe Bošković, pretpostavljajući da crkva potiče iz 16-17 veka.Projektom pruge Beograd-Bar je trebalo da trasa pruge ide preko dela manastira, ali je ipak prilagođenjem pomeren potporni zid na 5 metara od crkve. Tokom 1971. godine je izvršeno čišćenje, iskopavanje i delimična obnova.Posvećen je Svetom arhistratigu Gavrilu. U njemu se čuvaju mošti Svetog Grigorija Kumaničkog. Nepoznato je ko je bio Grigorije, sem da se u jednom zapisu pominje kao „srpski prosvetitelj i bivši arhiepiskop“, pa čak da potiče „od svete i bogoizabrane loze Nemanjića“. Ovo nije moguće istoriografski potvrditi i veruje se da je odraz legende.Obnovljen je i rekonstruisan 2000. godine. U vreme letnjeg sabora, u okviru manastirske slave 26. jula, u njemu se okupi na desetine hiljada vernika, a veoma je cenjen i među vernicima ostalih veroispovesti.Poreklo imena manastira nije najjasnije. Prema nekima potiče od monaha pobeglih iz Kumanova, dok je Deroko smatrao da potiče od imena Kumanaca, Bugara. Međutim, najrasprostranjenije je mišljenje da je ovaj toponim vezan za vlastelinsku porodicu Kumanci ili Kumaničići, koja je poticala iz ovih krajeva, a kasnije se pominju u oblasti Rudnika.
Ako zelite dodatne informacije preuzmite ovde dokument.