Kanjon reke Uvac
Uvac je reka u Srbiji koja protiče između planina Zlatibor i Zlatar i predstavlja južnu granicu Zlatibora. Na njemu su izgrađene HE Kokin Brod (20 MW) i HE Uvac (31 MW) i tri vještačka akumulaciona jezera: Uvačko, Zlatarsko i Radoinjsko.
Reka izvire jugoistočno od Jadovika, a na Zlatibor dolazi kod sela Ojkovice, gdje prima pritoku Tisovicu. Odatle teče pored sela Negbine, Burađe, Sjeništa, Dobroselice i Jablanice, primajući mnoge pritoke. Veće su: Šupljica (uliva se u Uvac u Negbini), Rasnički potok (uliva se u Draglici) i Dobroselički i Šaranski potok (ulivaju se u Dobroselici). Zbog svojih uglavnom nepristupačnih kanjona, u selu Uvcu se nalaze mnogi manastiri. Tu su nedavno „vaskrsli“ manastir Uvac i manastir Dubrava, ali bilo je i mnogih drugih, kojih danas nema, kao što je legendarni manastir Janja, opjevan u narodnoj pjesmi „Miloš u Latinima“ kao jedna od najvažnijih nemanjićkih zadužbina.
Veruje se da se današnji manastir Uvac nalazi na Janjinom mestu.
Uvac je glavna pritoka reke Lim. Nekoliko poslednjih kilometara, reka Uvac predstavlja granicu između Srbije i Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine, tj. granicu opština Priboj i Rudo. Deo pruge Beograd-Bar prolazi rekom Uvac. Taj deo je inače sporna teritorija i pripada Republici Srpskoj (BiH). Na samom Uvcu se nalaze i sela Štrpci, naselje Uvac u blizini graničnog prelaza Uvac. U narodu je odavnina Uvac bio poznat kao granica Srbije i Turske, tuda su u vreme Miloša Obrenovića postavljeni „uduti“ koji će ostati do završetka Prvog balkanskog rata i 1912. godine. Istorijski je poznato da su zbegovi 1690. godine prelazili preko Pribojske Banje, zatim se spuštali preko Crnog Vrha do prelaza na Uvcu a dalje prema Zlatiboru i severu. Mnogo vremena su šume bile pune hajduka „narodnih branilaca“, a kasnije razbojnika i ubica, koji su uništeni odlučnim akcijama serdara Jovana Mićića i narodne vlasti.
Centralnu morfološku celinu rezervata predstavlja kanjonska dolina reke Uvac sa dolinama njenih pritoka. Veće desne pritoke Uvca su Vapa, Kladnička reka, Vrševina i Tisovica, a leve Čajak, Veljušnica i Zlošnica. Vode reke Uvac, duboko su usekle svoje korito u krečnjačke stene i formirale sužene klisurasto – kanjonske doline sa visokim, strmim krečnjačkim liticama. U okviru granica rezervata kanjonski delovi su između ušća Vape i Veljušnice i nizvodno od Kokinog Broda. Srednji deo između Veljušnice i Kokinog Broda ima odlike klisure. Prosečna dubina dolina je između 200 i 300 m, a maksimalna do 350 m.Posebna vrednost kanjonskih delova doline su uklješteni meandri. Ističu se tri lokacije uklještenih meandara. Prva, vrlo impresivna zona ovih meandara nalazi se uzvodno od ušća Veljušnice u krečnjačkoj zoni Lopiža. U ovom delu, pojedini meandri imaju ugao meandriranja od 270 stepeni, a relativna visina rtova meandara iznosi i do 100 m. Druga i treća zona slabije izraženih uklještenih meandara odnosi se na predeo između Uvačkog (Sjeničkog) i Zlatarskog jezera i predeo uzvodno od Radoinjskog jezera.Uklješteni meandri Uvca nalaze se u inventaru geomorfoloških objekata geonasleđa Srbije.
Reka izvire jugoistočno od Jadovika, a na Zlatibor dolazi kod sela Ojkovice, gdje prima pritoku Tisovicu. Odatle teče pored sela Negbine, Burađe, Sjeništa, Dobroselice i Jablanice, primajući mnoge pritoke. Veće su: Šupljica (uliva se u Uvac u Negbini), Rasnički potok (uliva se u Draglici) i Dobroselički i Šaranski potok (ulivaju se u Dobroselici). Zbog svojih uglavnom nepristupačnih kanjona, u selu Uvcu se nalaze mnogi manastiri. Tu su nedavno „vaskrsli“ manastir Uvac i manastir Dubrava, ali bilo je i mnogih drugih, kojih danas nema, kao što je legendarni manastir Janja, opjevan u narodnoj pjesmi „Miloš u Latinima“ kao jedna od najvažnijih nemanjićkih zadužbina.
Veruje se da se današnji manastir Uvac nalazi na Janjinom mestu.
Uvac je glavna pritoka reke Lim. Nekoliko poslednjih kilometara, reka Uvac predstavlja granicu između Srbije i Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine, tj. granicu opština Priboj i Rudo. Deo pruge Beograd-Bar prolazi rekom Uvac. Taj deo je inače sporna teritorija i pripada Republici Srpskoj (BiH). Na samom Uvcu se nalaze i sela Štrpci, naselje Uvac u blizini graničnog prelaza Uvac. U narodu je odavnina Uvac bio poznat kao granica Srbije i Turske, tuda su u vreme Miloša Obrenovića postavljeni „uduti“ koji će ostati do završetka Prvog balkanskog rata i 1912. godine. Istorijski je poznato da su zbegovi 1690. godine prelazili preko Pribojske Banje, zatim se spuštali preko Crnog Vrha do prelaza na Uvcu a dalje prema Zlatiboru i severu. Mnogo vremena su šume bile pune hajduka „narodnih branilaca“, a kasnije razbojnika i ubica, koji su uništeni odlučnim akcijama serdara Jovana Mićića i narodne vlasti.
Centralnu morfološku celinu rezervata predstavlja kanjonska dolina reke Uvac sa dolinama njenih pritoka. Veće desne pritoke Uvca su Vapa, Kladnička reka, Vrševina i Tisovica, a leve Čajak, Veljušnica i Zlošnica. Vode reke Uvac, duboko su usekle svoje korito u krečnjačke stene i formirale sužene klisurasto – kanjonske doline sa visokim, strmim krečnjačkim liticama. U okviru granica rezervata kanjonski delovi su između ušća Vape i Veljušnice i nizvodno od Kokinog Broda. Srednji deo između Veljušnice i Kokinog Broda ima odlike klisure. Prosečna dubina dolina je između 200 i 300 m, a maksimalna do 350 m.Posebna vrednost kanjonskih delova doline su uklješteni meandri. Ističu se tri lokacije uklještenih meandara. Prva, vrlo impresivna zona ovih meandara nalazi se uzvodno od ušća Veljušnice u krečnjačkoj zoni Lopiža. U ovom delu, pojedini meandri imaju ugao meandriranja od 270 stepeni, a relativna visina rtova meandara iznosi i do 100 m. Druga i treća zona slabije izraženih uklještenih meandara odnosi se na predeo između Uvačkog (Sjeničkog) i Zlatarskog jezera i predeo uzvodno od Radoinjskog jezera.Uklješteni meandri Uvca nalaze se u inventaru geomorfoloških objekata geonasleđa Srbije.
Kanjon Uvca nalazi se između Sjenice i Nove Varoši, između planina Javor i Zlatar. Kanjon Uvca poznat je po svojim uklještenim meandrima, koje je reka usekla u krečnjačku stenu. Meandri Uvca postoje na tri mesta u kanjonu, a najatraktivniji se nalaze uzvodno od ušća reke Veljušnice, u oblasti po imenu Lopiža. Do njih je najlakše stići kolskim putem iz Sjenice.
Osim meandara, kanjon Uvca poznat je i po tome što se u njemu gnezdi beloglavi sup, jedna vrsta lešinara impozantne veličine, koja je pre dve decenije skoro izumrla. U kanjonu danas živi oko tri stotine primeraka beloglavog supa.Uvačko i Zlatarsko jezero, koje pravi reka Uvac, koriste se za ribolov i kupanje, a pored njih postoji mnoštvo vikendica od kojih se mnoge izdaju, pa pronalaženje smeštaja nije problem.Istorija kanjona UvcaKanjon Uvca nastao je rečnom erozijom vertikalnog tipa. Korito reke nekada je bilo na većoj visini nego što je danas. Zbog ubrzane vertikalne erozije, rečno korito počelo je da se spušta, ali nije bilo dovoljno vremena da se ono ispravi dejstvom vode. Tako je reka mogla da probije put samo kroz najmekše delove stena, dok su oni tvrđi ostali kakvi su bili, formirajući izuzetno duboke meandre.
Na uvačkim jezerima je pre oko dve decenije bilo samo sedam beloglavih supova. Onda je 1994. osnovano udruženje Fond za zaštitu ptica grabljivica Beloglavi Sup, sa ciljem da se spreči definitivno izumiranje ove ptice u Srbiji. Danas u kanjonu Uvca živi oko tri stotine jedinki, što predstavlja najveću koloniju beloglavog supa na Balkanu, i jednu od značajnijih u Evropi.
Osim meandara, kanjon Uvca poznat je i po tome što se u njemu gnezdi beloglavi sup, jedna vrsta lešinara impozantne veličine, koja je pre dve decenije skoro izumrla. U kanjonu danas živi oko tri stotine primeraka beloglavog supa.Uvačko i Zlatarsko jezero, koje pravi reka Uvac, koriste se za ribolov i kupanje, a pored njih postoji mnoštvo vikendica od kojih se mnoge izdaju, pa pronalaženje smeštaja nije problem.Istorija kanjona UvcaKanjon Uvca nastao je rečnom erozijom vertikalnog tipa. Korito reke nekada je bilo na većoj visini nego što je danas. Zbog ubrzane vertikalne erozije, rečno korito počelo je da se spušta, ali nije bilo dovoljno vremena da se ono ispravi dejstvom vode. Tako je reka mogla da probije put samo kroz najmekše delove stena, dok su oni tvrđi ostali kakvi su bili, formirajući izuzetno duboke meandre.
Na uvačkim jezerima je pre oko dve decenije bilo samo sedam beloglavih supova. Onda je 1994. osnovano udruženje Fond za zaštitu ptica grabljivica Beloglavi Sup, sa ciljem da se spreči definitivno izumiranje ove ptice u Srbiji. Danas u kanjonu Uvca živi oko tri stotine jedinki, što predstavlja najveću koloniju beloglavog supa na Balkanu, i jednu od značajnijih u Evropi.